SIGNAL - Teorija signala

 

Električni signal , kao neposredni nosilac informacije , od posebnog je značaja , no nije i jedini . Govorom u telefonsku slušalicu , govorni organi proizvode akustični signal koji se pomoću mikrofona pretvara u električni signal sa govornom informacijom . U prijemu se električni signal iz slušalice ponovo pretvara u akustični signal gotovo istovjetan onome na izvoru i takav signal se zove analogni signal .

Analogni signal

Izvor informacije može predati poruku i na drugi način . Poruka se prema "dogovoru" izvora i odredišta pretvori u signal sastavljen od kombinacije impulsa (svjetlosnih , akustičnih,...) od kojih svaka pojdina kombinacija predstavlja neki znak - kao kod Morze-ove abecede . Onaj koji šalje poruku kao kombinacije impulsa može očekivati da će samo primatelj koji poštuje "dogovor" razumjeti njegovu poruku . Pretvaranje ovako primljene poruke u računaru će obaviti logički sklopovi i uređaji . Prenos poruke impulsima nejednakog trajanja i dužine neprikladan je za brze komunikacije , pa se u računarskoj tehnici prihvatio dosljedniji način prenosa impulsima . Tako npr. pritiskom na neku tipku sa tastature računara stvara se odgovarajući niz impulsa jednakih po obliku i dužini trajanja niza ( broja mjesta za impulse) , ali različit po broju impulsa u nizu i njihovom rasporedu unutar niza za svaki znak tipkovnice .

Na isti način razmjenjivati će se poruke između računara prema dogovorenoj tablici signala za pojedine znakove . Kako su broj mjesta , broj impulsa u nizu i njihov međusobni raspored u nizu elementi nekog brojnog sistema , a računar primljeni niz prepoznaje kao odgovarajući "broj" , ovakav signal naziva se digitalni signal .

Digitalni signal